Mliječni zubi su zbirka priča o detinjstvu i dečjim traumama, koje se na decu prenose kako pesnicama i kaiševima, tako i rečima ili njihovim odsustvom, od školskog dvorišta do porodičnog stola, kao genetski kod kojeg je gotovo nemoguće istrebiti. Dečak koji teleportuje oca na Mesec, devojčica koja otvara prozor da bi isterala Boga iz sobe, braća koja čekaju smrt bogate baba-tetke, tinejdžerka kojoj otac ne dozvoljava da odraste u ženu – samo su neki od junaka ove knjige.
U ovoj zbirci ima zadavljenih očeva, pijanih majki, poganih nastavnika i ubijenih životinja, ali sam kraj knjige ipak nudi nadu da je moguće napraviti odmak od roditeljske greške i izgraditi svoj identitet bez stalnog gledanja unazad.
Kritike
„Upečatljive, nerijetko uznemirujuće – na način na koji to svaka dobra književnost naprosto mora biti – priče Lane Bastašić uvlače nas u tegoban, traumatičan posao odrastanja. Zli su roditelji i djeca naizmjenice, kao što su mjestimice i topli, velikodušni, izgubljeni. Uzrok „devijantnog ponašanja“ suptilno je lociran u patrijarhalno, ksenofobno, šovinističko i seksističko društvo neimenovanog ali opipljivog Balkana.
Imaginarni moto ove knjige bi mogao glasiti: ti sâm si jedini superheroj koji te može spasiti ili, kako bi rekli futuristi: treba tući vlastitu Zubić Vilu dok je još mlada.“
Marko Pogačar
„Centralna tema ove majstorski napisane, stilski besprekorne i krajnje dirljive zbirke jeste detinjstvo. Možda bi zbog toga neko očekivao nežniju ili čak sentimentalnu knjigu, ali priče u ovoj zbirci su brutalne, onoliko koliko je brutalno odrastanje u duboko strunutom društvu koje stoji nasuprot nevinosti osetljivog i pronicljivog deteta. Kao što je i očekivano, Lana Bastašić ponovo dokazuje da je jedna od vodećih prozaista u regionu.“
Rumena Bužarovska
