Uskoro

Maks, Miša & ofanziva Tet

Johan Harstad

10. decembar

Norvežanin Maks Hansen je pozorišni reditelj na turneji po Americi. Pati od nesanice. Nije bio kod kuće više od dvadeset godina. Vrlo verovatno se pretvorio u Amerikanca.

Da je bilo po njegovom, nikad ne bi napustio predgrađe Stavangera, gde očevi rade na naftnim platformama, a deca se igraju rata u bajkovitim šumama. Ali njegova porodica je emigrirala u SAD i Maks je rastao između dve kulture, pokušavajući da razume gde pripada. Svet mu se promenio kad je upoznao Mordekaja, glumca u usponu, i Mišu, umetnicu koja postaje njegova velika ljubav. S njima otkriva alternativni Njujork i kreće u potragu za stricem koga je njegova porodica izopštila.

Maks, Miša & ofanziva Tet izvanredan je roman o umetnosti kao obliku otpora, o nostalgiji i pripadanju, o taktici vijetnamske gerile u svakodnevnom životu, o onima koji su bili u ratu i onima koji su protiv rata protestovali, o odrastanju s roditeljima komunistima i odrastanju uopšte, o hiperrealističnim slikama i devojkama koje liče na Šeli Duval, o suncu na Fajer Ajlandu i jednoj vrlo traženoj kopiji Apokalipse danas.

Više od svega, ovo je roman o pitanju koje pre ili kasnije postavi svako ko je napustio dom: koliko dugo možeš izbivati pre nego što bude prekasno da se vratiš?

………………..

„Epski roman o ljubavi, bekstvu, ratu i umetnosti koji će vam oduzeti dah… Harstad oživljava najkompleksnije teme s književnom lakoćom, rečitošću i originalnošću, što ovu knjigu čini opčinjavajućim štivom.“
Dagbladet

„Pripremite se: ovo je ambiciozan roman prepun radosti pripovedanja, oštrih zapažanja i dubokog razumevanja čoveka… Brutalno inteligentan!“
VG

„Roman može da vam uradi toliko toga: može da izazove smeh i suze, razmišljanje i sumnju, zaborav i sećanje, razumevanje i empatiju, nestrpljenje i iritaciju. Roman Johana Harstada čini sve to. Naklon do poda!“
Aftenposten

1983.

26. januar

U godini pred Olimpijske igre u Sarajevu, u kojoj je Šibenki bilo pokradeno prvenstvo, Danilo Kiš objavio Enciklopediju mrtvih a Bajaga svoj prvi album, sedamnaestogodišnji Miljenko Jergović luta gradskim ulicama, obilazi knjižare i klubove, opsesivno čita novine i sluša pank i rok. To je vreme obeleženo neizvesnošću i strahom od odlaska u vojsku, prvim filozofskim raspravama, identitetskim preispitivanjima i prepuno je malih radosti, u kom niko još i ne sluti katastrofu koja će započeti nepunih deset godina kasnije.

U knjizi 1983. Jergović rekonstruiše duh Sarajeva osamdesetih kroz trideset i tri fragmenta koji se sklapaju u intimni portret jedne godine. Jergovićev glas je prepoznatljivo snažan: topao, ironičan, melanholičan i duboko ljudski. Ovo nije knjiga o velikim istorijskim događajima, već o sitnim epizodama koje grade identitet i pamćenje – emotivno bogata rekonstrukcija svakodnevice kasne Jugoslavije i još jedna potvrda Jergovića kao izuzetnog hroničara njenog kulturnog i emocionalnog pejzaža.