Porijeklo je roman u kom Saša Stanišić pripoveda o svom putu iz rodnog Višegrada do nemačkog Hajdelberga, pa opet nazad u bosanske planine, svojoj baki. Ovo je roman sećanja i pamćenja, u kom pisac vlastito iskustvo prepliće s porodičnim anegdotama i bosanskim mitovima. Ovo je i roman o sazrevanju u izbeglištvu, gde je poreklo istovremeno bitno i nebitno.
Porijeklo je i dirljivo opraštanje od bake koja tone u demenciju: njoj se stvarnost i sećanja mešaju, a Stanišić maestralnim pripovedačkim tehnikama i iskričavim digresijama popunjava praznine u njenim pričama. Na samom kraju, pisac nam daje mogućnost da sami biramo kako će se roman završiti. Bez obzira na naše nasleđe, domovinu i identitet – sudbina je u našim rukama.
Topao, setan, duhovit i vrlo živopisan, ovaj roman je očarao nemačku publiku i dobio najznačajniju nemačku književnu nagradu „Deutscher Buchpreis“ za 2019. godinu. Porijeklo je vanserijsko delo koje će vas osvojiti na prvo, drugo i treće čitanje.
Kritike
„Saša Stanišić je pesnik i revolucionar, i u jeziku je pronašao svoju pravu domovinu.“
— Thomas Hummitzsch, Rolling Stone
„On je bez daljeg jedan od naših najboljih pripovedača.“
— Richard Kämmerlings, Die Welt
„Ovo je roman o radosti, bolu i nostalgiji za zemljom koja više ne postoji.“
— Sandra Kegel, Frankfurter Allgemeine Zeitung
Prikazi
Porijeklo je nesumnjivi književni događaj 2020. Knjiga je to jednoga neočekivanog talenta i imaginacije, kakvih je uvijek i u svim vremenima malo, a zadesiše se, eto, u čovjeku takve životne sudbine i priče. Njega nije rat učinio piscem, nije ga piscem učinio ni njegov identitetski mrtvi čvor, jer bi Saša Stanišić bio pisac i da je odrastao u svili i kadifi, ili da mu je bilo živjeti u nekom socijalističkom Višegradu, punom bratstva i jedinstva, prije bi se moglo reći da je čudo što je sve talent u stanju podnijeti, a da se ne raspadne i ne raspe.
[Stanišić] piše o svim onim gotovo formativnim poniženjima, koja su veći dio njegove generacije, te općenito veći dio tog našega nesrođenog gastarbajterskog i emigrantskog svijeta, okrenula prema zavičajnim klubovima, dijasporstvu i dijasporenju, te idiotskome i slinavom romantiziranju južnoslavenskih pradomovina. Njemu se takvo što nije dogodilo. Ali ne zato što je bio čvršći od svoje generacije, nego upravo suprotno, zato što je bio mnogo nježniji, s jačom imaginacijom, koja mu je rastvarala svijet pred očima i činila mogućim taj čudesni sinhronicitet života i identiteta u kojima je živio.
Miljenko Jergović
(odlomak iz prikaza Veliki bosanski roman njemačke književnosti)
