Vidimo se na papiru
Vidimo se na papiru je nežni podsetnik da pažljivije posmatramo sve oko sebe, da u sitnicama pronalazimo razloge za radosti, da budemo dobronamerni prema drugima–jer to nikad nije malo.
1.199,00 RSD Originalna cena je bila: 1.199,00 RSD.990,00 RSDTrenutna cena je: 990,00 RSD.
Knjiga autobiografskih priča i zapisa Đurđice Čilić Vidimo se na papiru vodi nas kroz isti prozni krajolik koji je autorka vrlo sugestivno opisala u svoje prethodne dve knjige, Fafarikul i Novi kraj. To je vrlo intiman svet, svet njene porodice, nad kojom lebdi majčina nedavna smrt i očeva bolest, ali život se ne obazire na takve stvari, grabi dalje. Dok prati sina na studiranje u inostranstvo, autorka se priseća svog detinjstva i studiranja, a u priči o letovanju ćerke u Karinu u tridesetak redova prelama se poslednjih tridesetak godina života na ovim prostorima. Sećanja su vrlo živa, toliko da oblikuju život, ali istovremeno i krhka i nepouzdana, poput ljudskih veza, oko kojih se autorka, uprkos svemu, svesrdno trudi.
Naravno, to je i naš svet, nesavršen, protivrečan, često okrutan i uskogrud, ali to nije razlog da se od njega odustane. Đurđica Čilić izvrsna je posmatračica i slušateljka, ulazi u zadnja dvorišta, posmatra svađu dece u samoposluzi, vidi napuštene životinje, čuje usputne razgovore i iz tih malih fragmenata kreira tekst koji nam je blizak i prepoznatljiv.
| Pisac | Đurđica Čilić |
|---|---|
| Dizajner | Monika Lang |
| Broj strana |
166 |
| Pismo |
latinica |
| Povez |
mek |
| Format |
14 x 20 cm |
| Godina |
2026. |
| ISBN |
978-86-6084-089-1 |

Đurđica Čilić
Đurđica Čilić rođena je 1975. u Livnu, u BiH, odrasla je u Vitezu, a od 1994. živi u Zagrebu. Radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2022. predaje i na univerzitetu u poljskim Katovicama.
Njena prva knjiga, kolekcija autofikcijskih crtica „Fafarikul“ (2020), osvojila je čitalačku publiku i postala regionalni književni hit. Autorka je i knjige „Novi kraj“ (2022), u kojoj se na emotivan način suočava s majčinom bolešću i neminovnim krajem, dok u „Vidimo se na papiru“ (2026) ponovo otkriva intimni svet svoje porodice i svedoči o ljudskoj prirodi i vremenu u kojem živimo. Poslednja knjiga koju je objavila, „Umjesto dnevnika“, intimna je zbirka zapisa o čitanju, pisanju, sećanjima i svakodnevici.
Kritike
„Za razliku od rezignirane većine koja se od surovosti vremena brani ispovijedanjem mizantropije, ona dosljedno, mišlju i djelom, brani tvrdnju kako je na svijetu preostalo dovoljno i dobrote i ljepote, samo treba otvoriti oči i još ponešto. Da me u to pokušava uvjeriti osoba s manje talenta, hladno bih je ignorirao, ali Čilić ga ima u vrlo ozbiljnim količinama.“
– Ivica Ivanišević, Slobodna Dalmacija























